Crtice moderne neprilagođenosti

dobrodošli na moj

24.08.2016.

Anketa

Anketirali smo ljude sa pitanjem: Da li vi jedete hranu koja padne na pod?

Ovo su neki od zanimljivijih odgovora:

 

- jedem, ako me nije niko vidio šta radim

 

- to što ti ispadne, sinko moj, tebi je bilo suđeno da ti ispadne i to nikako ne smiješ jesti, od toga će te stomak zaboliti, jednostavno to nije tvoja nafaka, nego nekog drugog

 

- ja svima preporučujem da kad god mogu pojedu nešto s poda, jer tako će postati imuni na razne viruse i bolesti. Moja djeca su znala satima iza ručka skupljati mrvice s poda i jesti

 

- u mene je mati uvijek govorila: „Operi to i pojedi, nemoj da se hrana baca“, pa i ja sad tako svojoj djeci govorim

 

- ja bih to rado pojeo što mi je ispalo na pod, ali ne mogu stići uhvatiti, odmah mi to miševi raznesu

 

- pa smijem, a što pitaš, neki dan sam sve usisavala

 

- a vidite, kod mene je situacija delikatna, imam neke podstanare, pa oni znate jedu svoje, a ja svoje, ne jedemo nikad skupa, mada smo u istoj kući i tako je kako je, pa možda se to i promijeni

 

 

A vi? Koje je vaše mišljenje?

18.07.2016.

Premladi za ljubav

Momčić je imao negdje oko 14-15 godina, stajao je kod kina i držao jedan cvijet u ruci. Bilo je očito da nekog čeka. A iz njegovih zanesenih očiju i konstantnog nestrpljivog pocupkivanja po zemlji bilo je jasno i koga. Taj me je detalj i privukao najviše, kad sam odlučio da stanem tu pored njega i sačekam da vidim šta će se desiti. Pravio sam se kao da i ja nekog čekam.

Ona je naišla iz suprotnog pravca, veselo i živahno je koračala. Izdaleka su se spazili i krenuli jednu drugome u susret. I ja sam krenuo da to vidim izbliza. Curica je takođe imala ne više od 15 godina. Pa zaista, šta reći za tu današnju mladež. U njegovim godinama ne da nisam imao cure, nego sam bio ubjeđen da i cure piške stojeći kao i dečki, eto toliki sam bio ekspert za žensku anatomiju.

Oni spojiše ruke i oboje istovremeno pogledaše lijevo i desno. Kad vidješe mene u blizini kako nepristojno buljim u njih, oni su se par trenutaka samo gledali zaljubljeno, držeći se i dalje za ruke, a onda ona napravi inicijativu, privuče ga sebi i poče ga ljubiti. Pa su se oni ljubili i ljubili i ljubili, da je meni to više postalo dosadno gledati.

Još sam malo tu postajao, dok se nisam sjetio da ja ustvari nikog ne čekam, pa sam produžio dalje svojim putem.

15.07.2016.

Cvrčak i mrav

Fudo Backović Deen i ja imamo nekih osobina i zajedničkih sklonosti za koje bi se čak reklo i da su nemoralne ili, u najmanju ruku vrlo nepopularne među običnim svijetom. Ne, nije u pitanju to prvo što ste pomislili. Dozvolite da vam malo bolje objasnim.

Prvi put kad sam čitao priču o cvrčku i mravu bio sam skroz malen i naravno, taj prvi put svi uvijek stanu uz mrava – pa on je vrijedan mali stvor, i on naporno radi da sebi obezbjedi zimnicu, a cvrčak – on je danguba i besposličar, ništa ne radi, osim što pjeva i kad zima dođe, nema ništa da jede i nek vala crkne lijenčina. Znači, empatija - 0 bodova.

No da li ste vi ikad pomislili na to da ne mogu biti svi fizički i umni radnici, zar ne trebamo imati i umjetnike da nas zabavljaju, da nam pruže tu duhovnu hranu, pa će onda i naš rad biti bolji. Fudo jadan nema toliko publike koja može napuniti velike dvorane u Zetri i Skenderiji ili neki stadion, možda može eventualno neki Dom kulture. Zato njemu kanton kao eminentnom umjetniku plaća doprinose i dakle, Fudo je cvrčak koji ipak može cvrčati sa hepiendom.

E vidite, kad je moj jaran Jasko krenuo da uzgaja duhan, pa ima tu strašnog posla, te de opljevi, de zaljevaj i šta sve ne, ja sam odlučio da mu budem moralna podrška, pa kako ne znam pjevati, zabavljao sam ga vicevima. I od sve moje raje Jasko uvijek ima cigara, a mi svi ostali kokuzi nemamo.

Ali ja sam ga jedini bodrio i pomagao mu kako tako s tim duhanom. Valjda ja zaslužujem ponekad neku cigaru?

„Jarane daj jednu cigaru!“

On drži jednu zapaljenu cigaru u ruci, preda mnom vadi praznu kutiju i pokazuje mi, kaže nema nijedne.

U prvi mah prihvatih to objašnjenje, ali onda mi pade mrak na oči. Osjećao sam se u tom trenutku kao cvrčak.

06.07.2016.

Da bi porazio neprijatelja moraš prvo da poraziš samog sebe

Jedan dan svim punoljetnim muškarcima u zemlji došla je obavijest: mobilizacija. Javi se tu i tu, dana tog i tog. Među muškima se širio strah i panika, pogotovo onima koji još nikad nisu bili u borbi. Ali nama prekaljenima i preiskusnim, velika je čast služiti domovini. Strašno me zanimalo gdje će me rasporediti. Služio sam nekad u artiljeriji, pucam iz svih vrste oružja, znam voziti tenk, helikopter, avion, brod, podmornicu ... samo nažalost nemamo mornaricu i nemamo podmornica. Znam ubiti čovjeka čačkalicom. Pucam ako treba i iz luka i strijele. Bacam sjekiru ko Zagor. Ma samo recite šta vam treba.  Ako nemate oružja za mene, nema veze, ponijeću ja svoje od kuće. Vi me samo uputite u kojem pravcu se nalazi neprijatelj.

Kapetan Rasim imao je vazdan na licu pakosni osmjeh. Bilo mu je naprosto smiješno kako se ljudi useru kad im kaže šta ih sljeduje. Jednostavno niko nije bio sretan kad je čuo gdje će služiti vojsku. Onda sam ja došao na red.

„A gdje ćemo tebe sinko poslati? U pješadiju? Artiljeriju? Imaš ti dobar dosje, mogao bi ti u specijalce.“

Sav sam se naježio od uzbuđenja.

„Ooo to bi bilo super kapetane. Ja sam pravi čovjek za to! Vjerujte, neću vas razočarati!“

Kapetan gleda u mene, prati pažljivo moje reakcije, pa se opet cinično nasmija.

„A ne, ne može tu. Sve nam je popunjeno. Ideš ti meni u pjevačku četu. Sljedeći!“

Malo je reći da sam se skamenio. Ma kakva pjevačka četa, pa ja ne znam da pjevam. Ja ne volim da pjevam. Nemam sluha za pjevanje. Jesu li oni normalni? Htjedoh protestvovati na licu mjesta, ali znao sam da to neće piti vode, samo ću napraviti sebi još veći problem. Pokušaću se izvući nekako.

****

Muzika je išla, a ja šutim kao zaliven.

„Pjevaj, đubre jedno mutavo, konju jedan, što si takvo krme? Hajde samo započni, pa da vidiš kako će da te krene. Ekreme, pusti mu Dinu Merlina, hajde, to svi znaju, to je lagano. Hajmo, jen', dva, tri i ...“

Po prvi put u životu dezertirao sam iz vojske. Izdao sam svoju domovinu kad joj je bilo najpotrebnije. Ubijte me, ali ja ne znam i neću da pjevam.

30.06.2016.

Razgovori za doručkom

Svaki dan započinjemo svojim uobičajenim ritualima – toalet, oblačenje, doručak. Neko će možda samo popiti šolju čaja ili kafe, a neki opet vole da imaju bogat doručak. Na stolu su poredani: hjeb, sir, salama, hrenovke, kuhana jaja, pašteta, džem, mlijeko, čaj i kakao. To je pravi mali švedski sto, mada je konkretno ovaj sto naš, domaći, proizveden od bosanskog drveta. Osoba koja treba da doručkuje voli da pretjeruje sa količinom hrane na stolu. To se sve poreda, pa se pojede ono za što se ima inspiracije. I ova hrana to zna i sad oni svi čekaju da vide ko će jutros biti pojeden.

Jaje: Ko će jutros istrčati na teren?

Hljeb: To se zna, ti si u igri. Pašteta ulazi u igru. I kakao. Ja sam kapiten. Idemo lagano zagrijavanje.

Sir: Otkud si sad ti glavni? Ko te je ovlastio da praviš rasporede? Ako ćemo ići po redu, ja bih jutros trebao igrati u prvoj ekipi, nisam već nekoliko dana. Baš bih volio da me nešto pritisne.

Salama: Ja ću te pritisnuti, siru moj sirasti, mekani. Cmoooooooooookkkkkk!

Hrenovka: Fuj, gadite mi se!

Sir: Hrenovko, ti drago aseksualno stvorenje! Gdje ti je strast? Nađi sebi srodnu dušu, pa uživaj kao nas dvoje što se svako jutro riječima mazimo.

Džem: Evo ja se nudim tebi hrenovko da te prelijem. Bićeš vlažna i ljepljiva, bićeš mmmmmmmmmm.

Hljeb: Koji si sad ti? Nisam te ovdje prije viđao?

Džem: ja sam Džemal, a zovu me nadimkom džem. Do juče sam stajao na polici u prodavnici. Inače sam ja rođen u ...

Hljeb: Tišina, evo gazde! Svi na svoja mjesta!

Gazda ulazi u trpezariju, sjeda na stolicu, otvara teglu sa džemom, uzima jednu hrenovku i umače. Sve to zaljeva sa čajem. Dobar tek!

18.06.2016.

Ljubav na daljinu

Naš vrijedni i pristojni Fahrudin, dobar u svakom pogledu, osim možda malo u fizičkom izgledu, jer iako je on prirodno obdaren u centimetrima – on naime ima u visinu preko 200 centimetara, ali u licu znate, to je većina cura komentarisala sa „pa i nije mi baš nešto“, eh vidite on je odustao od potrage za svojom srodnom dušom u svojoj okolini, da ne kažem svom rodnom zavičaju i okrenuo se starom dobrom internetu, kao što uostalom radi i većina mladih ljudi u njegovoj situaciji. Ali i na tom polju ne bi puno sreće za našeg Fahrudina, nego je tek nekom preporukom od preporuke, pa znate kako to već ide kad se razglasi od strane određenih osoba, zaista se opet pokazalo da je naše „tradicionalno razmjenjivanje iskustava i informacija u skupini nekoliko žena i muškaraca, više žena nego muškaraca, u zemlji i svijetu“ ili ukratko „mahalanje“, dovelo do toga da je Fahrudin dobio kontakt, nekad je to bio kontakt telefon, a danas kontakt fejsbuk profil, jedne djevojke iz Gelzenkirhena, neobičnog imena Migrena.

Fahrudin je ušao u taj pokušaj veze na daljinu bez nekih velikih očekivanja, svjestan trenutne situacije, ali sa nadom u bolje sutra i potpuno neprimjetno, malo po malo, on je nepunih mjesec dana nakon prvog kontakta, zagrizao svom snagom da pregrize u glavi tih tričavih hiljadu i petsto kilometara. Kako rekoh počelo je vrlo oprezno sa obje strane, kao kad bokseri tek uđu u ring, pa malo obilaze jedan oko drugog i gledaju gdje bi protivnik mogao biti najviše ranjiv.

Njih oboje su se iznenadili koliko su slični i koliko oni imaju zajedničkih osobina. Ona voli žešći rock and roll, a i on. Ona jede umjereno, ne voli velike porcije, a i on. Ona voli mace, a on ne voli cuke. Ona voli filmove o serijskim ubicama , a on ih obožava. Ona ne voli kišu, a on naprosto mrzi kišu. A u fudbalu, naravno oboje navijaju za Šalke. Ali hej, to sve nije ništa prema ovome sad što ću vam reći: njih dvoje učila je ista učiteljica kad su išli u osnovnu školu! I to nije sve - njen broj legitimacije za gradsku vožnju poklapa se sa njegovim brojem članske karte za biblioteku. Njena mama ima isto ime kao njegov tata! Zar to sve nije super?

Nažalost nije, jer Migrena voli čistokrvne njemačke pastuhe, a Fahrudin je tek obični bosanski brdski konj.

 

14.06.2016.

Trenerke su zakon!

Vazda me iznenadi kad mi neko kaže da u ormaru ima samo dvije trenerke, a kod nekih čak i samo jedna ili nijedna. Pa u čemu hodaš, jadan ne bio? Ja moram imati barem dvije za po kući, kad se jedna uprlja da imam drugu obući. Baška imam jednu samo za prljavih poslova – kad treba unositi drva i ugalj, krečiti, kopati, itd. Pa onda imam jednu malo bolju, kad idem u grad i jednu još bolju, da ne kažem jednu svečanu, kad treba recimo ići u kino ili pozorište, balet i tako to.

A imam jednu pravo dobru, markiranu trenerku, koju oblačim samo na svadbama. Kad ideš na svadbu, moraš se obući malo bolje nego inače. Nije da se hvalim, ali ko god me vidi u ovoj trenerci pohvali me kako sam se dobro obukao i pita me gdje sam nabavio tako dobru robu. Onda ja njima kažem da ima na pijaci kupiti takvih trenerki, ali nema, ja dobio od tetke iz Njemačke. Pa fukare moje drage, da vam se lijepo obući a da malo platite. E ne može.

Brate mili, trenerka ti je zakon kad ideš nekome u svatove, jer ću se sigurno u kolo uhvatiti, pa ti skačeš i igraš, a kud ćeš boilje nego u trenerci. I kud je ona udobna, to mi je najbitnije da me ništa ne žulja. U neka doba ti se mi zapijemo, teturamo po dvorištu ko pingvini i uvijek tada nekom naumpadne da igramo fudbala. Pa može, što da ne, meni super u onoj trenerci, samo da mi se ne manta, još bi bolje bilo.

Do prije koju godinu, trenerku nisam oblačio kad dođu velike vrućine, juli i avgust. Tada sam oblačio šorc, a znao sam čak i povazdan hodati samo u kupaćim gaćama. To je uskoro postalo neizdržljivo zbog pohlepnih ženskih pogleda na meni, tačnije na mom dupetu. Znate onaj osjećaj kada ih ne vidite, ali jednostavno ih osjetite na sebi. Počeo sam se osjećati kao veliki hodajući komad mesa. I opet mi je pomogla tetka iz Njemačke. Oni imaju tako finih trenerki, koje su udobne, lagane i prozračne i nije sparno u njima ni ljeti. I šta je još posebno dobro kod trenerki, ne trebaš ih peglati.

Nadam se da sam ovim tekstom barem nekoga od vas zainteresovao da promjeni svoj dosadašnji stil oblačenja. U tom slučaju, vrijedilo je potrošenog vremena da se ovo sve iskuca.

 

02.06.2016.

It's complicated

Adil je došao kući crvenih očiju, otekao od plača, otišao u svoju sobu i nastavio da plače. Ali da bih vam objasnio zašto Adil plače, moram vam reći nekoliko bitnih činjenica. Njegova mama Mirela se razvela od njegovog oca Enesa, kad je Adil imao tek 2 godine. Poslije se ona vjenčala sa Mirsadom i sa njom dobila blizance Adisa i Adisu. Onda se ona razvela i od Mirsada i sada trenutno nije u braku, ali je u vezi sa Harunom. Enes je trenutno u braku sa Jagodom s kojom ima ćerku Enu. Jagoda se svojevremeno zabavljala sa Mirsadovim bratom Miradom, ali od te veze nije bilo ništa. Harun je iza sebe već ostavio 3 braka: jedan sa Nađijom s kojom ima sina Harisa, sa Almasom s kojom ima dvije kćerke Amiru i Samiru i sa Danirom s kojom je imao macu Micu. A maca Mica je imala 6 mačića sa mačkom Rupenom, ali to sad nije bitno za ovu priču. 

Međutim, bitno je da je Almasin otac Enesov amidža, a on ima i 4 sina: Vedada, Esada, Emdžada i Ernada. Vedad je najmlađi, još ide u školu i nema cure. Esad se nedavno oženio i ima sina Muharema, kome je dao ime po svom ocu, Emdžad ima dvije curice – Almu i Alminu, a Ernad ima troje djece – Sanelu, Sanela i Samela. Od te djece Alma je najstarija i ona se već udala za Redžiba i s njim ima curicu Lamiju.

A naš Adil se zaljubio baš u tu Lamiju i jednom kad je došao kod svog djeda Miralema, upita ga ovaj ima li on curu ili barem neku simpatiju. Adil se momentalno zacrvenio i priznao djedu da nema curu, ali mu se sviđa Lamija. Onda djed uzeo njega ispitivati unakrsno, kao na sudu, čija je ona, gdje živi, od čega živi, zamislio se djed, pa na kraju presudi: „Miči prste dalje od nje, to ti je rodbina!“  

A to je valjda očigledno, jer ako možda niste upratili, Adilov djed i Lamijin pradjed su braća. Ja stvarno ne vidim razloga da iko plače zbog cure ili momka, kad uvijek imaš za probrati toliko puno finih ljudi za udaju i ženidbu. A i ako izabereš pogrešno, nije neka frka, biraj brate ponovo i ponovo, sve dok ne nađeš da nešto valja.

27.05.2016.

Kad Mehrija radi u granapu

"Imate li sardine u maslinovom ulju?"

"Ma vidi ti gospodina što izvoljeva! Kažeš u maslinovom ulju? Nema, ima ako hoćeš u mašinskom ulju".

"Ma neću, fala vam lijepo. Uzeo bih tu Milka čokoladu."

"Nije to za tebe sine, to košta puno para. Evo tebi jedna čokolada od domaćeg pekmeza, prste da poližeš."

"Ali ja bih ako može ipak Milku. Imam ja para, evo pogledajte, imam 50 maraka."

"Ne može, ova mi je čokolada rezervisana. Doći će uskoro jedna žena po nju."

"Ajoj. A imate li banana?"

"Pa ima zlato moje, naći će tebi teta Mehrija. Imaju ove domaće, pravi jedan čovjek iz Maglaja, super su!"

"Nemojte se zahmetiti, odoh ja u Bingo".


 


19.05.2016.

Evo 3 kile krvi vama s ljubavlju, sve za vas dragi moji čitaoci

Ovo je kratak sadržaj jednog poznatog ljubavnog romana: ona je dobra kao avion, a on vozi avion. A i on je dobar, salijeću ga cure, i mlade i stare. Ona opet isto, ne stiže se odbraniti od silnih udvarača. Ali ono što je najbolje, on nju voli i ona njega, oni su tako lijep par i što se onda oni ne bi „uzeli“? Problem je u njegovoj porodici, čitaj njegovoj majci, koja smatra da je ona, kao raspuštenica, potrošena roba i nije za njenog sina.

I onda šta će se desiti, njemu se jednom desi nesreća, padne mu avion, on se skrha i izgubi nogu. Ona je znači izgubila nevinost, a on nogu i sad su oni egal. I tako se oni lijepo vjenčaju i sve super, hepiend, mi plačemo od sreće što je to tako sve ispalo.

Ovo naravno nije istinita priča, nego je plod jednog monstruoznog (naravno ženskog) uma. Žao mi momka, što izgubi nogu zbog nekih kompenzacija i moralnih vrijednosti. Mogao je npr. bubreg izgubiti ili slijepo crijevo, ali to onda nije to. I šta je konačna pouka ove priče: da svaka krpa nađe sebi zakrpu ili da ljubav pobjeđuje sve nedaće?

11.05.2016.

Sokratov ultimatum

Čarolija braka je zaista nešto posebno, nešto ono ali baš baš ... ako niste isprobali, preporučujem vam od srca. Sjedimo ja i moja ženica naveče, ona čita časopis „Seks i ljepota“, a ja gledam TV. Odjednom nešto protrči pored nas, tako brzo da nisam stigao zapaziti šta to bi. Sasvim oprezno nagovijestih svojoj suprugi da možda imamo miševe u kući, ali ona se nasmija.

„Ne dragi, to nije miš, to je tvoj sin protrčao.“

A ja ono paf, zbunjola, zar ja imam dijete?

„Jesi li sigurna da je moj?“

 

Ona naravno misli da se ja šalim. Ali ne šalim se, pa to je ozbiljna stvar, ta moja sjećanja, kako su samo zbrkana. Čekaj malo, sjećam se da sam pričao sa Sokratom, dobro posvađali smo se, onda sam se fino družio sa Gandijem, pa su se Gandi i Sokrat pomarisali i ... tu negdje sam uletio u bračne avanture.

 

Naravno, sad se vi pitate ko je Gandi? Pa jednostavno, kad je Sokrat otišao iz mog života, napravio se prazan prostor i tu je uletio on, dragi moj Mahatma. On me je naučio da nasilje nije najbolje rješenje, ali je vrlo često jedino rješenje, najbrže rješenje, a nekad i najpraktičnije rješenje.

„Ne bježi od nasilja kad moraš, jednostavno udari i bježi. Ili udari i ostani tu, ako je udarac bio dovoljno jak.“

 

Sad sam se sjetio šta je bilo. Gandi je odlučio da moramo razvaliti onaj bezobrazni lajavi ormar. I ja sam se onda složio da je to super ideja. Samo što sam ja jednom zamahnuo sjekirom, pojavio se Sokrat i pokušao da me spriječi u mom naumu. Nešto je drobio i drobio, a onda se silno iznenadio kad je vidio Gandija, koji mi je cijelo vrijeme iza leđa smireno govorio da ga ništa ne slušam.

 

„Ili on ili ja!“ – viknuo je Sokrat i zaletio se na mog dragog Mahatmu. Brzinom munje u Mahatminim rukama stvorio se pištolj. To je bilo veliko iznenađenje ne samo za Sokrata, nego i za mene. Otkuda mu oružje? Nisam imao puno vremena za razmišljati, jer se začuo oštar pucanj i ja sam onda izgubio svijest. Kad sam došao sebi, vidio sam da ležim na podu, nikog osim mene nije bilo tu, a u ruci mi je bio pištolj. Sve je to zaista jedna velika misterija. Nemam kad o tome misliti, neko mi je u kupaonici napravio poplavu, odoh da to sredim.

03.05.2016.

Promjeni operatera, unaprijedi život



Od kako sam promjenio operatera sve mi je krenulo nabolje u životu – apetit mi se poboljšao, živci su mi očvrsnuli, a i seks je super, nikad bolji. Prvog maja meni je cijeli dan sijalo sunce, a tebi? Ajoj, žao mi je što ti je cijeli dan padala kiša. I ne zaboravi, sve dobiješ na jednom mjestu, ne trebaš hodati na sto mjesta. Nek te ne bude strah procedure, ljudi će ti sve završiti.

25.04.2016.

Kako blogger.ba funkcionira - šukanje

On je trebao biti nova snaga našeg blog servisa, a ja sam mu bio na usluzi da ga uputim u osnovne stvari. I sad ide ovaj razgovor:

 

On: Ovaj vaš blogger.ba nikako ne razumijem. Sedam dana čitam šta vi blogeri pišete, počeo sam od ovih najpopularnijih i ... ništa to ne valja. Pa jedva dva posta sam našao da su mi zanimljivi. Mene najviše zanima umjetnički dojam, ljepota pisane riječi, lijepe slike, pjesme, umjetničke fotografije, ma sve što ima veze sa umjetnošću.

 

Ja: Jesi li čitao moj blog? Ne mogu da vjerujem da ti se ništa nije dopalo.

 

On: Ma daj, molim te ne ljuti se, sve je to isto sranje. Neinteresantno, pisano prostim rječnikom, to su tekstovi više za neobrazovani puk, svjetinu željnu krvi, seksa i skandala.

 

Ja se smijem i klimam glavom, pravim se da se slažem s tim njegovim konstatacijama, a zapravo sam sad siguran da je on povelika budaletina. Jer kome se ne sviđa moj blog definitvno nije normalan!

 

Ja: A jesi li možda čitao komentare ispod postova?

 

On: Ne, ko bi još i komentare čitao na te vaše nebuloze?

 

Ja: E pa vidiš, trebao si. Stvar ti je sljedeća. Nije bitan post, tu nešto nažvrljaš reda radi. Onda ti raja piše komentare, a ustvari to nije osvrt na post, nego su to vrlo kvalitetna šukanja. Šuknem ga ja tebi, pa ga ti šukneš meni, kontaš? Ali ne smiješ biti vulgaran i da vrijeđaš direktno ljude, nego sve izokola. Ako recimo primjetiš da je neko slab sa gramatikom i da ne zna sva slova, onda mu nećeš reći da je nepismen nego ne pismen hahahaha...

 

On: Ne kontam, zašto to radiš? Jel ti znaš te ljude?

 

Ja: Ma kakvi, ne znam nikog, nit se družimo van virtuelnog svijeta.

 

On: Pa jesu li ti oni učinili nešto nažao?

 

Ja: Ama ne. Ne mora ti niko biti neprijatelj da bi mu šuknuo. Probaj, vidjećeš kako je zanimljivo!

 

Poslije mi on reče da je ipak počeo pisati blog na jednom drugom servisu, nebitno kojem, da ih ne reklamiram. Tu je kaže našao mnogo srodnih duša. Umjetnici, šuknem vam ga!

19.04.2016.

Polaganje prijemnog ispita

Kad je momak nameračio da se ušemi, pa se javi curi, ili cura njemu i bude uspješan taj prvi kontakt, pa kontaju moglo bi tu biti hemije, a akobogda i fizike - e to ti je početak ušemljivanja.

Onda ima jedan kratak period kad se oni još nisu zvanično ušemili, nego se postavljaju pitanja: čiji si ti, šta radiš, koje auto voziš, šta voliš, šta ne voliš – e to ti je prijemni ispit.

Ja sam ti brat bratu, padao na prijemnom ispitu jedno četrdeset puta, možda i više, ali svaki put sebi kažem: dobro je, znalo je biti i gore od ovog.  Pa kad je Bred Pit propao dvaput, mogu i ja dvjestodvaput. To je vrlo zanimljiva priča kako je Bred pao prvi put. Nameračio se na jednu pametnicu, pa kad je on njoj rekao da je med medeni, ona njega pitala zna li on kako pčele prave med. A kaže njoj Bred, pčele se prvo dobro najedu, pa se onda poseru i tako nastane med.

Drugi put kad je pao, pitala njega cura u čemu se on najugodnije osjeća kad obuče, a on se odmah sjetio savjeta svoje mame koja mu je govorila da nikad ne laže curama, pa kaže – u helankama.

Nekad bude pravo teških pitanja na prijemnom ispitu, ali najgore je to što moraš tačno odgovoriti na sva pitanja.

Meni je jednom došlo pitanje šta ću popit. Pa pivo, šta ću drugo? Ali jok, to je bio pogrešan odgovor.

Šta ću pojest? Ćevape. Jel s lukom? Jest. Netačno.

Hvala, neću ništa ni jesti ni piti. Netačno.

Koje auto voziš? Ne vozim ništa, ja letim. Kako letiš, imaš svoj avion? Ma jok, letim ko ptica. Neozbiljan si, vidimo se u nekom drugom životu.

A idući put kad sam bio na prijemnom, dobih mišljenje da sam previše ozbiljan. Znači, piši propalo. Nekim je curama žao odmah reći da nisam prošao, nego mi uspostave dijagnozu iz koje možeš skontati koliko je sati.

„Ti si baš kulturan i fin“ – kolutam očima.

„Zanimljiv si, lijepo si odgojen“ – bolje mi reci da sam kreten.

„“Ti imaš ono nešto u sebi“ – volio bih imati to nešto i u tebi.

„Ti si divlja i neobuzdana zvijer“ – ovo mi još niko nije rekao a baš bih to volio.

13.04.2016.

Moja intimna stvar

Iako su blogeri većinom anonimni, uvijek me čudi što neki pišu mnogo toga iz svog života, pa čak i intimne stvari. Kao recimo intimni odnosi, može li šta biti intimnije? S kim sam proveo noć, a s kime dan, kako je bilo, a kako on/ona izgleda, ma šta vas to briga? Jednom kad krenem pisati takve stvari, možete biti sigurni da lažem. A ja inače nikad ne lažem u svojim postovima, sve što napišem je živa istina. Ovo što ću sada napisati je najviše intimno što ćete od mene dobiti.

To se desilo nedavno, ima tome možda, slagaću ti, pet – šest mjeseci, ma možda i deset. Napolju, na ulici žive duše nema osim mene, ma slagaću ti, bilo nas je dvadesetak. Kad otamo iz suprotnog pravca naiđe još jedno 50. I među njima jedna Kineskinja, ma slagaću ti, Korejka, ma dobro možda je i Japanka ili Vijetnamka, jer ja njih slabo razlikujem. Mlada, a zgodna, a neću reći lijepa, nekako je, ma znaš te crte lica kod Azijata, drugačije mi to doživljavamo, siguran sam da bi oni rekli da je ova moja što sam je ugledao (čuj moja) lijepa. Pa hajde da kažem da je bila i lijepa.

Nos joj prćast i samo malo, malkice, ma minimalno skroz, uvrnut na desnu stranu. U mojoj familiji mi imamo noseve koji su malkice uvrnuti na lijevu stranu. Normalno je da čovjek odmah pomisli: Bože dragi kakva bi nam bila djeca, bil' bila uvrnuta i na koju stranu. Sve ja to mislim dok se ona približava meni, ma hajde rekoh da joj se javim, ali ona mene garant neće razumiti ništa, kako da se sporazumijemo i tako to, ma dobro rekoh, javiću joj se na spotedu, to mi je najbolja opcija.


Stariji postovi

<< 08/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Pročitaj, neće ti oči ispasti!!!
Ko je ubio groficu?

Ko je ubio groficu? (2)

Gde je žena mog života

Kako pročitati ženu

Pjesme o Dijani

122, 123, 124

Ah te žene, ccc

Izbori 2014.

Kako se kupuje tepih

Kako sam kupovao frižider

Sevdalinke
Oči moje kletvom bih vas kleo

Na prijestolu sjedi sultan

Kad ja pođoh na Bembašu

Lijepi li su mostarski dućani

PUŠENJE UBIJA!
Prvi dio

Drugi dio

Treći dio

Četvrti dio

Peti dio

Šesti dio

Sedmi dio

RODITELJSKA PAŽNJA
RODITELJSKA PAŽNJA

MOJI FAVORITI
paranoja glavu čuva
Raznosiš mi blato po kući
Princ of Perversia
Brute Force
Džuboks
Bosna preko Oceana
Laprdam_sta_stignem
smijesnih stvari se bojimo
Pozor: Jasan stav!
Doskočice - Quips
Priče o umoru
No Lokum is Rahat here
Strašan blog
Ja sam budućnost !
Elegisanja Eglenisanja
spagosmail
Raskecani sekreti uma
The meaning of life
Silent
vALTER EGO
Warszawa
Tramvajske Afere
Riječi da se kaže
In case it's the last time...
shizika
Fuga mundi
ovo je moj blog ne dam ga nikom
Sporna Dijaspora
Duh Koji Hoda
Dnevna doza pizdarija
Prdimahovina
Drevna doza pizdarija...
Prdimahovina
I tako se desi ...
Deep purple – Soldiers of fortune
više...

BROJAČ POSJETA
27873

Powered by Blogger.ba